9 godina Androida u ispovijedi iTonija

Prije 9 godina 23. rujna 2008. Google je nakon godinu dana javnog beta testiranja najavio Android 1.0, koji nije imao ime po nikakvoj slastici, što se uvriježilo od travnja 2009. kada je izišao Android 1.5 Cupcake. Što se sve u međuvremenu odigralo i kako sam se iz nekad iTonija transformirao u tvrdokornog Androidaša pročitajte u ovom nedjeljnoj ispovijedi.

Iako mi se čini kao da je to bilo jučer, Android kao open source mobilna platforma u svijetu smartphonea je već punih 9 godina. U doba kad je Android bio u povojima, ja sam već napravio neke prve korake u svijetu smartphonea s dva HTC-ova Windows Mobile pametna telefona.

Bila su to vremena rezisistivnih ekrana po kojima je trebalo upirati olovčicom i to ne onako finom kao što je današnji S Pen. Bio je to pravi komad gvožđa s gumom na vrhu i upri vole ako hoćeš da se nešto na ekranu dogodi. Svejedno je bio gušt nabadati po Windows Start meniju na uređaju koji stane u džep. 

Moj HTC Trinity imao je 2.8” ekran fantastične rezolucije 240 x 320, a imao je macan i 64 MB RAM-a. Operativni sustav – Windows Mobile 5.0. Mrak! Nabavio ga s Ebaya od nekog Francuza. 

Kako mi je dosadio nakon godinu dana, tražio sam nešto novo. Opet HTC. Ovaj put HTC Touch Diamond. E taj je već bio čudo tehnologije, opet s 2.8” ekranom ali super oštre rezolucije 480 x 640, 192 MB RAM-a, 4 GB interne memorije i 3.15 kamerom na leđima. OS – Windows Mobile 6.1 Professional i TouchFLO 3D sučelje prilagođeno za badanje prstom. F..k yeah! Bio sam glavni u kvartu.

1. surfam ja neslućenim brzinama na ISDN vezi i vidim tamo neki Android telefon imena T-Mobile G1 i skoro ga naručih ali u to moja bolja polovica na pretplatu kupi iPhone 3GS u kojeg se zaljubih preko ušiju pa kupio i ja sebi. Kakav telefon! Kakav ekran. Sve leti. Kamera 3.15 MP, a snima i 480p video. Ludilo!

Moja ljubav se tek rasplamsala kad sam otkrio jailbreak i kako tako iPhone 3GS mogu učiniti još boljim.

Nakon njega uhvatio nekog u familiji s pretplatom, koja ističe i nabavio si iPhone 4. To je u biti jedini telefon kojeg sam koristio pune dvije godine, a radio je do prije neki dan kad ga je moj mudri potomak odlučio oprati pod vodom. 

Da budem iskren, nakon godinu dana korištenja iPhonea 4 zasvrbilo me kao i obično i idem ja nabaviti nešto novo – moj prvi Android. Bio je to Galaxy S2 s 8 MP kamerom na leđima. Mašina i pol. Taj radi i dan danas kad se povremeno izvuče iz ladice i stavi na punjač.

Međutim, nakon niti dva tjedna muke s tada meni ogromnim 4.3-inčnim telefonom, čiju bih bateriju, čačkanjem iscrpio do sredine dana, vratih se na moj iPhone 4, a ovog proslijedih dalje u familiju. 

Izdržao sam na tom istom iPhoneu 4 još cijelu godinu dana, tijekom koje pokrenuh i ovaj blog i dobih priliku isprobavati svakojake pametne telefone. U ruke mi između ostalog, sleti i Galaxy S3 iz Samsunga, koji me oduševio zaslonom, performansama, kamerom i ponajprije slobodom. Život bez iTunesa i copy/paste glazbe i fajlova na i sa telefona za mene je označio konačnu transformaciju iz iTonija u Androidaša, možda i forever.

Otad mi kroz ruke prođe praktički sve što se na ovim prostorima nabaviti dade pa i više od toga. Kao osobne telefone na duže vrijeme od Galaxya S3 na ovamo koristio sam Galaxy S4, LG G2, LG G3, LG G4, Galaxy S6, HTC 10, Galaxy S7 i pod zadnje Galaxy S8 i LG G6. 

Android je kao platforma od Ice Cream Sandwicha na ovamo, svakim novim izdanjem sve bolji i bolji, a od Androida 5.0 Lollipop fluidnošću i pouzdanošću parira iOS-u. Mogućnostima ga pak debelo nadilazi. 

Vidim li se jednog dana opet u liku iTonija, zasad mi je teško predvidjeti.

Možda. Ovaj iPhone X mi nekako fino miriši…