Vaš telefon je kriv za sve ili barem dobar dio vaših problema

Neće biti prvi put da čujete da su današnji telefoni krivi za sve. To je onako prilično paušalan zaključak no da ima nešto u njemu potvrđuje i novo istraživanje, koje probleme u mentalnom zdravlju uvelike svaljuje na pretjerano buljenje u telefon.

Iz osobnog iskustva rada s mladima, uglavnom adolescentima, ne mogu ne primjetiti probleme u koncentraciji ali i komunikaciji, koji su iz godine u godinu sve izraženiji.

Srednjoškolci, mada imuni nisu ni oni zrelije ni mlađe dobi, svakodnevno provode sate i sate pred ekranima svojih telefona. Besciljno se pregledavaju sadržaji na internetu, oni kvalitetni ali mahom besmisleni pa i štetni. Scrolla se otkako se oči otvore, poruke i obavijesti pristižu rafalno, tolikom brzinom da ih je praktički nemoguće pročitati ni odgovoriti na one bitne.

Čitanje ičeg dužeg od nekoliko redaka postalo je zamorno. Uhvatim se i sam da čitam uglavnom naslove, a rijetko koji me povuče da otvorim cijeli članak i pročitam ga u cijelosti.

Sve to skupa ionako kratku sposobnost koncentracije i fokusa skratilo je na nikad niže grane. Pitam se kad je netko zadnji put pročitao knjigu od početka do kraja ili pogledao film u miru bez da istovremeno ne gleda u barem još jedan ekran.

Ne uče se osnovne socijalne vještine

Osim poremećaja pažnje sve uočljiviji su problemi i u međuljudskoj komunikaciji. Svi su kratkog fitilja, zajedljivi, lako će si dati za pravo drugome reći da je ružan, glup ili debeo, a malo njih će udijeliti pozitivan komentar. Suzdržati se od komentiranja druge osobe ili postupaka kao da je prestalo postojati.

Ta moja skromna zapažnja nakon skoro 20 godina u školstvu, potvrđuje i friško objavljeno istraživanje tvrtke Sapien Labs koje bilježi ozbiljno narušeno mentalno zdravlje ljudi u dobi 18-24.

Pokazalo se da osobe koje dnevno provode puste sate buljeći u ekran gube dragocjeno vrijeme koje bi proveli u socijalnoj interakciji uživo. Više ne uče čitati izraze lica, govor tijela, fizički dodir. Ne uče kako pravilno izraziti emocije i reagirati na društvene situacije pa ni kako rješavati ili izbjegavati konflikte.

Takve su osobe sklone potpunom odvajanju od društva pa čak u najgorem scenariju i suicidu.

Zastrašujuć podatak je da je Prije interneta prema ovom istraživanju osoba do 18. godine provodila 15,000 do 25,000 sati u interakciji uživo s vršnjacima ili članovima obitelji. Danas su se te brojke svele na 1,500 do 5,000 sati, što govori samo za sebe.

Reagirajte dok nije prekasno, nije to samo tuđi problem

Zapitajte se i promislite koliko i sami provodite vremena pred zaslonom telefona, a naročito obratite pažnju na to koliko vaša djeca dnevno bulje u telefon i koliko su zapravo o njima ovisni. Doslovno ovisni.

Za početak si uvedite neka jednostavna pravila kad to u danu nećete koristiti telefon. Pokušajte da vam prva stvar koju ćete ujutro pogledati kad se probudite ne bude ekran telefona, a isto vrijedi i navečer barem sat vremena prije spavanja.

Vidite li se i sami u ovom istraživanju? Koliko sati dnevno provedete buljeći u ekran svog telefona?